UVODNIK

GLIB KATASTROFE

  


 

Otrovni mulj, blato, ma neki civilizacijski gadluk, zastiđe, đotluk, jednostavno rečeno ljudski glib, a čiji bi drugo bio, razlio se u našem komšiluku na severu i drmnuo strašnom vešću svet, gde se broj ljudskih žrtava uvaćeva, a dokle će ne zna se... Ekološka katastrofa zadesila je naše prve susede Mađarsku i talas otrova krenuo je niz vodu, a ona svašta nosi i prima, a svima nama vraća.

Moj počivši brat Tadija, veliki pesnik i ribar, davno je proročki pevajući o Dunavu izgovorio:

"Naše moćne reke tmine se ne boje

Usmerene k cilju jednom...

Dok postoje..."

 

 

 

Image

 

A dokle će postojati, tek to se ne zna.

A tamo pedesetih,  pričao mi je to njegov savremenik, na jednoj javnoj tribini, značajnom liku i njegovovoj raboti je, on stidljiv i lirski zanesen, visoko etičan, koji je poštovao svet i život, kratko rekao: Ti i to što činiš je - glib!

 

Tu reč kao "odliku" za srodnu felu ljudi, sam čuo i pre jedne decenije iz usta filozofa i kasnije političara, na žalost smaknutog od ljudskog taloga i gliba, počivšeg premijera, koga su prijatelji i bliski oslovljavali sa Zoki i "Minđuša",  kada je kratko i odlučno poručivao da se iz zaglibljenosti treba rešavati sklanjanjem ljudskog gliba. Toga se, na žalost, setimo samo na godišnjicu kao što je i ova oktobarska, a pamćenje nam je kratko, izgleda i pamet.

 

No, o strašnoj ekološkoj katastrofi gde ljudi izgiboše, a "mesto dešavanja" i sve živo je uništeno za svagda, tek će se znati i osetiti, a kao i obično, pritisnuto nekom novom i većom, strah me je i zaboraviti. Šta to beše Černobil, pa izlivanje otrova iz rudnika u onu rumunsku reku što i nama pristiže Nerom, onda proletos ona naftna mrlja u Meksičkom zalivu, pa, pa ... sve one koje su nazivane najvećim u istoriji toga podneblja. Pa - pa, ajde zdravo... Zaboraviše se.

 

Ne treba nam daleko ići pa da vidimo, a ne uvidimo da takvih naoko malih ekoloških bombi imamo i u najbližem okruženju u svom dvorištu, tu pored nas na našim uništenim kanalima i rekama... Stravično deluje podatak da, na primer samo na šest kilometara Velikog bačkog kanala u Vrbasu ima nataloženo oko pola miliona kubika  mulja čiji otrovni sastav, uprkos višegodišnjim istraživanjima, još uvek nije, navodno, do kraja utvrđen. A potvrda da je to što jeste, a bolje da nije, je stanje zdravlja ljudi i prirode na ovom području.

 

Znano je i da su za to katastrofalno stanje krivi neki znani i neznani "junaci", bivših i sadašnjih vremena, ma jednostavno neki ljudski glib. Za ovu što je zadesila Mađarsku gde se otrov izlio u potoke i reke, a ljude davio, trovao i pekao, vele da je kriv "ljudski faktor" i da će odgovorni biti strogo kažnjeni.

 

Ajde da budem optimista, kao što sam vazda, u uverenju da će se i u tim glavama, kako je pevao Tadija upaliti

"Ovaj zeleni semafor,

Ova usputna Jabuka,

Takav je druženja spektar

Za svu decu

Mira i slobode."

Inače, ostadosmo zaglibljeni.

 

 

Naslovna strana:

 

Srećko Trajković sa štukom od 7 kg sa jezera Joca

Snimio: Miloš Radojević

Davor Deliomerović i smuđ od 10 kg i 97 cm

Snimio: Milan Knežević - Smrki

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 


 

 

 

 


 

 

 

Ribolovački magazin

  Oktobar - 10/2010 broj 111


Clip_44%20135x200.jpg

(Kompletan tekst i još mnogo toga pročitajte u štampanom izdanju Ribolovačkog Magazina)     

 

eftta.jpg
novosadski_sajam.jpg
 china_fish.jpg
 formax_store.jpg
logoi.jpg
uglyduckling.gif
vojvodinasume.jpg
 tov.jpg
panicfly.jpg
varalicar.jpg
wrff.jpg  
 banner_monarch.gif
ribolov24.gif  
 angling_international.jpg
 
120x60_e-booking.jpg
drbudas_baner_srb.gif
saa-banner-ad.jpg